Pričaj očima dok snijevam
Na ramenu tvom gdje je mjesečev
Odsjaj zaspao.
I ne puštaj moju ruku dok sanjam
Košmare, a to je često.
Izdvoj za mene tu noć nespavanja
Da zamišljam kako je
Voljeti nijemo, voljeti bijesno,
Ludo, kako se vole u filmovima
I knjigama.
Sačuvaj taj miris proljeća u kosi
I polja kukuruza zaspala u očima.
Ne daj vremenu da nosi naše vrijeme
Čuvaj taj kutak našeg nemira, i mira i
Priče i ljutnje i svađe.
Ma, sve mi je dobro dok si tu
I prija mi tvoje cupkanje štiklama
I bacanje tanjira i nemirno skakutanje
Dok čekaš u redu zbog knjige, računa,
Zbog poklona, i svega onoga što
Samo ti znaš.
Pričaj mi dok snijevam na palubi
Nemirnog broda kom prijeti oluja
A sva oluja je u tvojoj pojavi.
Taj tvoj nemir u glavi podijeli sa mnom a kasnije
Naglas ćuti da to čujem samo ja.
Ne daj vremenu da nosi naše vrijeme
Zaustavi taj trenutak usnulog sjećanja.